Nekovalentna veza je tip hemijske veze koja nije bazirana na postojanju zajedničkog elektronskog para, nego na postojanju disperznijih varijanti elektromagnetnih interakcija. Nekovalentna veza je dominantni tip veze uzmeđu supermolekula u supermolekularnoj hemiji.[1] Nekovalentne veze su kritične u održavanju trodimenzionalne strukture velikih molekula, kao što su proteini i nukleinske kiseline, i učestvuju u mnogim biološkim procesima u kojima se veliki molekuli specifično i tranzijentno međusobno vezuju. Energija koja se oslobađa formiranjem nekovalentnih veza je reda veličine 1-5 kcal po molu.[2] Postoje četiri tipa nekovalentnih interakcija: vodonične veze, jonske veze, van der Valsove sile i hidrofobne interakcije.[2] Nekovalentne interakcije spajaju dva DNK lanca u dvostrukom heliksu, stabilizuju sekundarnu i tertijarnu strukturu proteina, omogućavaju vezivanje enzima i supstrata, kao i vezivanje antitela i antigena.[3]
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search